Dnevnik jedne emotivne lude

Pricaj ti nekome drugom da sam ja ubica emocija. JEDINI ubica si ti a ono sto te ubija i cini zrtvom su tvoje predrasude i tvoja okolina kojoj ti nemas snage da se suprostavis.

Mogu da te pljunem ravno  lice ili mogu da te pomilujem pogledom koji se samo moze jos na nebesima naci ali sada vise nema svrhe ni u losim ni u dobrim dijelima jer prekasno je. Ne osjecam nista sem praznine. Meni bi cak i negativna osjecanja dosla kao poklon a ovako lebdim izmedju onoga sto je bilo bojeci se istog ponovo i onoga sto me ceka i sto bi moglo biti jos gore.Ponekada otkacim cak se i ubijedim u neke lijepe emocije ali nije to ona vatra koja moze da gori do boli i do gole koze.Przim samu sebe na zgaristima nekih proslih ljubavi i pitam se da li je ijedna od njih bila prava.Nekada utjeha da sam bila voljena danas samo znak pitanja za koji ustvari ne zelim znati odgovor a u glavi stalno pravim rekonstrukcije onoga sto je bilo pokusavajuci shvatiti cemu i zasto sva ta umorna i suluda osjecanja.Moje tijelo je umorno.Radim samo ono sto moram. Mehanicki ustajem i kao lutka spremam se za posao, radim kao programirana, vratim se kuci i jedva cekam da zagrlim krevet.Moje tijelo nikada nije bilo ovako umorno i tromo.Slucajan dodir boli i kao da sve u meni gnije a napolju se olistao prvi behar i sunce mami svojim zrakama. Smeta mi i sunce i ljudi koji se smiju.Smeta mi sto znam bolje ali ne mogu ili necu.Smeta mi sto ne poludim do kraja, sto ne otkacim do daske pa da vise ne moram razmisljati. Vec odavno ti si oko mene opasao ludzacku kosulju.Znam da da tebi godi to sto ce meni neki tamo nebitni ljudi da zale.Ma ko te jebe jer vise ovo nije tvoj film.Nikada nisam nikoga pljunula ravno u lice ali nekada imam zelju da te pljunem da od svega na zemlji ostane samo trag koji smrdi od laznih prica i zaudara na ormare koji se nikada nisi preslozili a milovala te pogledima iz dzeneta jesam vala i suvise. Kada te emotivno siluju od tebe ne ostane nista. Ne postoji sud za emotivna silovanja i modrice sto si ni nanio SAMO su dusevne a za njih nece niko da te sudi.Ja mrzim sto te mrzim a mrzim te porivima zivotinje.Postoji hiljade nacina da te ubijem kao i ti mene ali ja to necu jer to nikada nije bio moj stil.Ja sam dala dusu, krv i tijelo a ti si uzeo i izivio na meni porive svoje takozvane muskosti.Dugo o ovome nisam mogla ni rijec jer sok koji si mi priredio moze se uporediti sa silovanjem. Nadam se da te nikada nije silovao neko koga volis, neko za koga osjecas duboko povjernje jer mogu ti reci da je bljutav osjecaj koji si mi ostavio. I ako si me smataro za dusmana pa bolje bi bilo da si mi metak u srce zabio. Nemoj misliti da ce tebi zivot biti protkan zlatnim nitima jer ne postoji hamajlija koja ce te zastiti od kolicine moje boli.Ja ti necu nista to vec znas ali zemlja koja se zaklela suncu da nista nece sakriti progutati ce i tebe jer i ti si samo rob boziji. Dodje mi da te hraknem ali samo mi dodje a onda progutam sve to i nebu okrenem ruke i molim ono sto se moliti ne smije ali ja molim sutke i bez kontrole u transu svoje duse i pecatim svoju sudbinu ali akoboga i tvoju.